Kad album u koji nije uložen velik novac dosegne milijunsku nakladu, konkurencija će pokazati zanimanje za još uvijek neotkrivene potencijale njegovog autora. No, ukoliko se niskobudžetno izdanje na globalnom tržištu proda u preko 10 milijuna primjeraka, na primamljive ponude može računati skoro kompletna studijska ekipa, od producenta i snimatelja do važnijih pratećih glazbenika.
Međutim, poslije senzacionalnog Mobyjevog albuma ‘Play’ (Mute, 1999.), čija je osmeroznamenkasta tiraža podebljana s još tri milijuna singlova, sve su ponude morale biti poslane na istu adresu. ‘One man show’ kakav je Moby izveo na snimanju ovog albuma znali su prirediti još neki producenti s klupske dance scene, ali nijedan od njih nije prodao 10 milijuna.
Nakon što je bez ičije pomoći odsvirao, producirao i snimio 18 pjesama uvrštenih na ‘Play’, za Mobyja se zainteresirala i Madonna, koja ga je pokušala angažirati za ‘Music’. On je to glatko odbio, pravdajući se zgusnutim rasporedom turneje, pa je sljedeća procjena njegovih mogućnosti odgođena za pune dvije godine. Nestrpljivo iščekivani novi album ’18’ (Mute, 2002.) napokon će se pojaviti na tržištu 13. Svibnja 2002. godine, a zbog impresivnih rezultata nadaleko razvikanog prethodnika svaki ulazak na top liste ispod prvog mjesta automatski se računao kao neuspjeh. Iz ovog rizika, koji je očito ukalkuliran u snimanje novog materijala, proizlazi najvažnija razlika između albuma ‘Play’ i ’18’.
Dok je snimao ‘Play’ Moby uopće nije trebao razmišljati o reakcijama svojih simpatizera jer su mu prije toga gotovo svi bili okrenuli leđa, razočarani neinventivnim i dosadnim albumom ‘Animal Rights’ (Mute, 1996.). Razmjere debakla koji je 1996. izazvao nespretni iskorak prema industrial-metalu možda najbolje ilustrira podatak da su se uoči londonske promocije ‘Animal Rights’ samo dva novinara prijavila za razgovor s Mobyjem, makar je dotad imao 7 hit singlova u Britaniji i neupitan kult status na otočkoj techno sceni.
Poslije ovog neugodnog pada, ‘Play’ je za Mobyja bio novi početak i prilično je izvjesno da je, osim dokazivanja tržišne vrijednosti, silno želio vratiti izgubljenu poziciju inovatora elektronske glazbe. U modernu trip-house produkciju ubacio je arhivske blues snimke iz zbirke legendarnog američkog folklorista Alana Lomaxa i tako zaokružio jedan od najboljih albuma s kraja 90-tih. Tri godine kasnije, među 18 pjesama poredanih na tada novom albumu uzaludno je bilo tražiti slične eksperimente. Premda se Moby opet oslanja na blues i soul utjecaje, ’18’ je najviše prilagođen ukusu pop publike. Prvi singl ‘We Are All Made Of Stars’, inače jedna od četiri pjesme s njegovim vokalom, lako se uklapa u recentni electro-pop revival, ali ne ostavlja onako jak dojam kao ‘Honey’. Gostovanje Angie Stone i MC Lite u ‘Jam For The Ladies’ i vokalna asistencija Sinead O’Connor u pjesmi ‘Harbour’ poslužile su kao materijal za hit singlove. Znatno jače adute Moby ima u pjesmama ‘Extreme Ways’ (pjesma postaje završnica svakog filma serijala o Jasonu Bourneu) i ‘One Of These Mornings’, a potonja se bez imalo pretjerivanja može proglasiti remek djelom modernog soula. Za one koji su očekivali još bolji album od ‘Play’ to je možda bilo premalo, no za samog Mobyja ’18’ je dragocjena potvrda stabilne forme kao najvažnijeg preduvjeta za dugoročni ostanak na vrhu. [Nacional]
Popis pjesama: 1. We Are All Made Of Stars / 2. In This World [ft. Jennifer Price] / 3. In My Heart [ft. The Shining Light Gospel Choir] / 4. Great Escape [ft. Azure Ray] / 5. Signs Of Love / 6. One Of These Mornings [ft. Dianne McCauelly] / 7. Another Woman / 8. Fireworks / 9. Extreme Ways / 10. Jam For The Ladies [ft. MC Lyte & Angie Stone] / 11. Sunday (The Day Before My Birthday) / 12. 18 / 13. Sleep Alone / 14. At Least We Tried [ft. Freedom Bremner] / 15. Harbour [ft. Sinead O’Connor] / 16. Look Back In / 17. The Rafters [ft. Shauna & Lorraine Phillips] / 18. I’m Not Worried At All [ft. The Shining Light Gospel Choir]
Izdavač: Mute, 2002.
