Jučer je u Hrvatskoj obilježen Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama, u spomen na tri ubijene žene na zagrebačkom Općinskom sudu 22. rujna 1999. godine, kada je tijekom brakorazvodne parnice Mato Oraškić usmrtio svoju suprugu Gordanu Oraškić, njezinu odvjetnicu Hajru Prohić te sutkinju Ljiljanu Hvalec, a ranio zapisničarku Stanku Cvetković.
Tim povod, priopćenjem za javnost oglasio se Županijski tim Vukovarsko-srijemske županije za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji koji upućuje kako ovaj dan ima za cilj ima osvijestiti i senzibilizirati društvo o problematici nasilja nad ženama te poslati poruku o nultoj toleranciji prema svim oblicima nasilja nad ženama.
Riječ je, naglašavaju, o društvenom problemu o kojemu je potrebno otvoreno i javno govoriti na svim razinama, a koje podrazumijeva međusobnu suradnju svih institucija koje su uključene u ovu kompleksnu problematiku kako bi na što adekvatniji način suzbili nasilje, prije svega počeli primjenjivati ranu stručnu prevenciju, a u konačnici, kada se ono ipak dogodi, primijenili odgovarajuće sankcije.
Da govorimo o ozbiljnom društvenom problemu, statistika u Republici Hrvatskoj govori sama za sebe. Broj kaznenih djela nasilja među bliskim osobama u posljednjih 7 godina gotovo utrostručio. Prošle je godine stradalo oko 4800 žena kao žrtve kaznenih djela od strane bliskih osoba, što u prosjeku iznosi trinaest napada dnevno.
U cijeloj protekloj godini u Republici Hrvatskoj zabilježeno je 14 ubojstava žena, dok je do kraja kolovoza ove godine, nažalost, ubijeno već 12 žena. U gotovo svim slučajevima žrtve su bile ubijene od strane bliskih muških osoba, najčešće bivših ili sadašnjih intimnih partnera.
Poražavajuću statistiku potrebno je ozbiljno shvatiti te educirati i senzibilizirati sva nadležna tijela, medije i javnost kako bi se ujedinili u borbi protiv rodno uvjetovanog nasilja koja nije privatna stvar, već odgovornost cijelog društva.
Tijekom kolovoza ove godine, brutalan napad na ženu dogodio se u Gospiću. Ondje je 21-godišnjaka i 27-godišnjakinju nožem izbo njezin 36-godišnji suprug, kojemu je prethodno izrečena zabrana približavanja supruzi na udaljenosti od 50 metara. Žrtve su preživjele unatoč teškim ozljedama, a počinitelj je pronađen i uhićen. Nekoliko dana poslije, 39-godišnjakinju na radnom mjestu ubio 54-godišnji suprug, koji je zatim pobjegao i oduzeo si život prije nego što ga je policija pronašla. Žena je 20-ak dana prije ubojstva prijavila svog bračnog partnera za prijetnje smrću, zbog kojih ga je policija uz kaznenu prijavu predala pritvorskom nadzorniku. Općinsko državno odvjetništvo u Sisku pustilo ga je uz zabranu prilaska supruzi na 50 metara udaljenosti i zabranu kontaktiranja.
Slijedom navedenih događaja, saznajemo da Registar nasilnika ne postoji, a e-očevidnik funkcionira tek dvije godine, pa u njemu nije bilo moguće pronaći podatke o prethodno počinjenim kaznenim djelima. Statistika o broju izrečenih mjera opreza i pritvora obiteljskim nasilnicima i dalje ne postoji. Stoga, nužno je što hitnije učiniti dostupnim podatke o prethodnim djelima počinitelja nasilja te omogućiti brzu i učinkovitu razmjenu relevantnih činjenica među nadležnim institucijama, a koje bi unaprijedile postupak procjene rizika s ciljem učinkovitije zaštite žrtava.
Također zaključujemo da se mjere opreza ne pokazuju dostatnim zaštitnim sredstvom žrtava obiteljskog nasilja te da je potrebno uspostaviti strožu politiku kažnjavanja počinitelja. Uz to, važno je redovito usavršavanje svih stručnih osoba te njihova specijalizacija za rad u području obiteljskog nasilja, kao i jačanje međuinstitucionalne suradnje između mjerodavnih tijela.
I konačno, ključ borbe protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji leži u ranom stručnom i preventivnom radu s obiteljima u problemima i počiniteljima nasilja te sveobuhvatna edukacija o rodno utemeljenom nasilju i nenasilnim metodama rješavanja sukoba na svim društvenim razinama.
