Položaj učiteljica u “dugom” 19. stoljeću

---

U organizaciji Centra za znanstveni rad Vinkovci Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, večeras je u prostoru Centra održano predavanje u povodu Dana žena, 8. ožujka. Uvodno pozdravila je upraviteljica Centra, dr.sc. Anica Bilić, a ne temu “Položaj učiteljica u “dugom” 19. stoljeću” govorio je dr.sc. Dinko Župan s Hrvatskog instituta za povijest, Podružnica Slavonski Brod.
Ususret Danu žena, međunarodnom prazniku, u fokusu predavanja bile su učiteljice koje su u 19. stoljeću bile znatno diskriminirane u odnosu na učitelje. Jedan od najočitijih pokazatelja bile su plaće pa su tako učiteljice imale 20 posto manju plaću od svojih muških kolega sve do 1875. godine kada je ban Ivan Mažuranić izjednačio učitelje i učiteljice u plaćama.
“To je bio tada jedan od najliberalnijih zakona o plaćama što se tiče školskih zakona u cijeloj Europi. U Engleskoj, primjerice, učiteljice su bile 20 posto slabije plaćene sve do Drugog svjetskog rata”, istaknuo je dr.sc. Župan.
I dok su se plaće poravnale 1875., 1888. godine nastupa druga velika diskriminacija s tzv. Khuenovim školskim zakonom i uredbom koja određuje da učiteljica koja se uda mora napustiti školsku službu.
“Naime, u to vrijeme se na tržištu radne snage pojavio veći broj nezaposlenih učitelja i učiteljice su “stradale” jer su htjeli ovom uredbom smanjiti broj učiteljica da bi se oslobodila radna mjesta za učitelje. Sve je to, naravno, proizlazio iz patrijarhalnog viđenja položaja žene gdje se smatralo da žene prije svega trebaju biti dobre majke, supruge, kućanice, a ako to ne uspiju onda se mogu školovati pa biti i učiteljice. Tako je glavna teza zakonodavca bila: ili će žena biti dobra majka, supruga i kućanica ili će biti dobra učiteljica, dakle jedno i drugo ne može, što je bilo vrlo diskriminatorno”, istaknuo je dr.sc. Dinko Župan.
Istodobno, one žene koje su bile učiteljice nisu bile u školskim odborima i nisu sudjelovale u važnim odlukama, nisu bile školski nadzornici, koji su imali veliku moć nadgledanja i pozicioniranja u školskom sustavu, a vrlo mali postotak je bio ravnateljica u školama. Kako je u 19. stoljeću inače bila izražena diskriminacija žena u obrazovanju, žene sve do kraja 19. stoljeća nisu mogle pohađati Filozofski fakultet u Zagrebu, nisu mogle studirati medicinu ili pravo, nego su se samo mogle eventualno školovati za učiteljice. Zato je, moglo se čuti, negdje sve do 1918. godine bio veći broj učitelja nego učiteljica, da bi se s krajem Prvoga svjetskog rata broj učitelja i učiteljica izjednačio, a danas to je postalo gotovo žensko zanimanje i kada se pogleda statistika hrvatskih škola, pogotovo osnovnih, negdje je 80 posto učiteljica i 20 posto učitelja. Iz svega, istaknuo je dr.sc. Dinko Župan, iščitava se borba za prava učiteljica tijekom 19. stoljeća kroz udruge učiteljica i pomaci koje je uspjela donijeti, posebno što se tiče izjednačavanja plaća učitelja i učiteljica te otvaranja visokog obrazovanja ženama.