Ususret ovogodišnjem 33. izdanju Festivala glumca zavirili smo u arhivu Vinkovačkog lista i vratili se u 1994. godinu, kada je Festival pokrenut.
Između ostalog, nailazimo na zanimljiv razgovor sa Sandom Langerholz-Miladinov, kako piše, jednom od prvih dama hrvatskog teatra. Naime, razgovor je bio vezan uz njenu ulogu predsjednice Ocjenjivačkog suda festivala te kako ju je doživjela.
„To i nije najprijatnija dužnost, iako nisam prvi puta članica ovakvih komisija. Već sam imala nekoliko iskustava, jer imam veliki staž iza sebe, sasvim dovoljan da sam već 10 godina mogla biti predsjednica nekog žirija. Osam dana po dva puta dnevno gledam izvrsne kreacije svojih kolega i mislim da su i Vinkovci i Županja i ja s njima i sva publika dobili neprocjenjivi dobitak s ovim festivalom”, rekla je tada.
Navela je kako su svi članovi imali kriterije pri donošenju konačne odluke. „Glavni kriterij je pohvala struci, a to znači da smo iz obilja glumačkih kreacija istaknulo ono što je u stručnom pogledu zadaća glumca, ne samo tehnika, nego i ono što je u nekom jedinstvu na višem nivou.”
Kako se navodi, Langerholz-Miladinov oduševila je publika u oba grada. „Očigledno je da u Vinkovcima (Županji također) muze nisu zašutjele. Ta žeđ za umjetnošću, to veselje gledanja i inteligentna reakcija, sve to nisam očekivala u gradu koji se još jučer rukovodio parolom – kad oružje govori, muze šute”, rekla je za Vinkovački list.
