Tradicijski način ukrašavanja uskršnjih jaja rastopljenim voskom čuvaju od zaborava rođaci Nikola Šuća iz Nuštra i Mario Kiš iz Bogdanovaca.
Poznatija kao najstarija, batik tehnika, malajskog naziva, u našim krajevima datira iz 19. stoljeća. „Od mlađih samo nas dvojica još radimo. Tu je i koja baka, čuvarica tradicije, no danas je to uistinu rijetkost. Naš kraj tehniku šaranja voskom kiščicom ili perom u puno boja zove svilopis. Izvorni naziv je batik, a preuzeli su je Šokci dolaskom na ove prostore,” predstavlja gotovo zaboravljenu vještinu Nikola.
Složeno je, teško i sporo pa često komentiraju među sobom kako su posljednji Mohikanci po pitanju čuvanja tradicijske baštine. Ne šaraju za prodaju jer ne mogu dati u bescjenje, a pravu cijenu rijetki žele platiti. Ljubav je prenesena s baka na majke, potom na sinove.
„Za vrijeme rata sam mamu nagovorio da mi pokaže. Tata je napravio kišćice. Uspjela me zainteresirati premda ne odmah na prvu. Na tatin sam prijedlog kišćicu zamijenio štilom i perom i tada je krenulo”, opisuje svoj prvi susret sa šokačkim svilopisom Nikola. Dečki su naslijedili mamine i bakine mustre koje čuvaju u glavi. Slične su, a opet različite od mjesta do mjesta. Šaranjem su nadmašili same sebe. Najčešći motiv im je zvijezda i cvijet. Ovisno o nadahnuću, pretvaraju ga u precizne linije ili točkice na ispuhanom, najčešće guščjem jajetu, stvarajući savršenu cjelinu s ispisanom porukom Sretan Uskrs. Vosak griju na štednjaku ili rešou, a farbaju kupovnim bojama na koje, složili su se, uoči Uskrsa potroše pravo malo bogatstvo.
„Radi se u fazama, a osnova tehnike je šaranje voskom pomiješanim s kolomasti po bijelom jajetu. Proces je spor jer se boje polijevaju. Nakon prvog voštanog traga, jaje ide u žutu, posuši se pa se šara po toj podlozi, tada ga bojamo u crveno, osušimo, šaramo po crvenoj i završavam s plavom. Tek tada se nad toplim zrakom briše vosak nakon kojega ostaje trag,” pojašnajava Mario.
Stari je svijet, kažu od pamtivijeka šarao na Veliki petak. Danas njih dvojica to čine tijekom cijele Korizme ovisno o slobodnom vremenu. Postoji i bijeli svilopis koji nastaje kada se cijelo jaje zašara voskom, a potom opere u sirčetu.
Za jedno jaje potrebno je više od sat vremena, a rođaci si dodatno zakompliciraju ispuhivanjem. No tada je ovo malo umjetničko djelo dugovječnije. Zanimljivo je da su sva druga jaja za Uskrs u ovom kraju nazvana ‘broćkom’ ili što bi naš svijet rekao makar kakvom pisanicom.
