Nakon što je sa singlovima “Day After Day” i “When Everything Goes Down” iskočila kao jedno od značajnijih imena nove domaće plesne scene, SUN U ponovno pomiče granice.
Pomicanje letvice uvijek se treba događati na osobnom nivou – to shvaća i Sanja Šiljković, umjetničkog imena SUN U, koja se novim singlom mogla smjestiti ondje gdje je utabala put s prethodna dva, no to onda ne bi bio osobni izazov.
Novi singl “Hurricane” stoga i dolazi baš tako – kao uragan kreative iz multimedijalne radionice ove mlade Zagrepčanke. Ovoga puta SUN U odlučila je sve uzeti u svoje ruke pa je tako cijela pjesma, kao i prateći videospot, njenih ruku i talenta djelo. Videospot je snimala sama u stanu, a potom ga montirala, animirala i napravila intrigantno i pomalo neuobičajeno djelo za naše prostore.
Kada si solo igrač, često se susrećeš s nesigurnostima, a da je stvaranje pjesme “Hurricane” na neki način samoispunjujuće proročanstvo vidimo ako obratimo pažnju na riječi.
“Hurricane” u sebi nosi snažnu poruku svijetu koji je previše zabrinut, u panici i mentalno nestabilan. Pitanja o povezanosti tijela i duha, izgubljenosti i osjećaja da smo sami sebi stranci provlače se kroz pjesmu koja ipak nosi važnu i snažnu poruku – moguće je pronaći snagu u svojim slabostima, ostati čvrsto stajati dok ne prođe uragan i izgraditi novo na temeljima prihvaćanja sebe.
“Koliko god jaki bili, ujedno smo sami sebi najveća slabost. Kroz autodestruktivnost sami sebi uvijek nanosimo više štete nego što to čini okolina. Upoznati sebe, prihvatiti se i voljeti ono što jesmo jedini je način za preživjeti taj uragan” – kroz pjesmu poručuje SUN U.
U tom smjeru pjesmu prati i videospot koji Sanja objašnjava:
“Kako se u pjesmi obraćam sama sebi, tako sam i u videospotu ‘sukobila’ dva entiteta iste osobe, povukla paralelu kroz materiju, fizičku i energetsku – metaforički mračna strana predstavlja dušu, ne kao nešto negativno, već kao čistu percepciju duše, ono što je fizički nevidljivo i neopipljivo i što postoji samo u česticama, čista energija; dok je drugi dio entiteta naše fizičko tijelo vidljivo okolini, uz pitanja odgovara li naša fizička forma osobnosti i obrnuto. Kroz taj dvostrani odnos htjela sam ispričati svoje shvaćanje odnosa između unutarnjeg, skrivenog (duše) i vanjskog fizičkog tijela, odnosa svijesti da jedno u drugome egzistira, uz krajnju poruku kako osobno zadovoljstvo i sreća nastaje kad čovjek prihvati samog sebe, a i to je onda tek početak svega.”
