Vukovar i cijela zemlja – prisjećaju se najtežeg dana u novijoj povijesti kada je ’91. godine, nakon 87 dana nadljudskog otpora slomljena obrana Grada Heroja koji su zatim okupirale JNA i srpske paravojne postrojbe te počinile brojne zločine. Istoga dana kada je slomljena herojska obrana Vukovara, u Škabrnji je počinjen pokolj, prenosi HRT.
Traumatični su ovo dani za Vukovarce i sve one koji su ondje ostali bez svojih članova obitelji.
U najkrvavijoj bitci Domovinskog rata i tromjesečnoj opsadi poginulo je 2717 hrvatskih branitelja i civila, a grad je gotovo sravnjen sa zemljom.
Vukovar je pod opsadom bio 87 dana, a bitka je završila 18. studenoga 1991. okupacijom koja je potrajala sve do 15. siječnja 1998. i Mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, kojom su Vukovar i druga okupirana mjesta vraćeni u ustavno-pravni poredak Hrvatske bez zveckanja oružja.
Plan JNA osvojiti Vukovar u tjedan dana, otpor trajao tri mjeseca
Prema podacima vukovarske bolnice, tijekom tromjesečne agresije na Vukovar ranjeno je 1219 branitelja i civila. U srpske koncentracijske logore odvedeno je oko 7000 zarobljenika, a prognano je oko 22.000 Hrvata i ostalih nesrba. Stotine djece ostalo je bez roditelja, a još i danas je na popisu nestalih osoba iz Domovinskog rata više od 380 onih kojima se svaki trag gubi u ratnom Vukovaru u jesen 1991.
Iako su borbe i sukobi u Vukovaru i okolici započeli ranije, kao datum početka vukovarske bitke obično se navodi 25. kolovoza 1991., kada su bivša JNA i srpske paravojne postrojbe krenuli u opći tenkovsko-pješački napad na grad.
Vrh JNA pretpostavljao je da će Vukovar osvojiti u tjedan dana, no borbe su potrajale gotovo tri mjeseca, tijekom kojih su grad i okolica svakodnevno granatirani i bombardirani, s čestim tenkovskim napadima kojima se željelo razdvojiti snage branitelja i zauzeti grad.
JNA je u osvajanje Vukovara poslala više od 30.000 vojnika, 600 tenkova, 500 oklopnih transportera i 180 haubica, a angažirani su Novosadski korpus, ratno zrakoplovstvo i 252. oklopna brigada, jedinice Teritorijalne obrane Srbije, elitne Prva proleterska gardijska mehanizirana divizija i Gardijska motorizirana brigada te paravojne postrojbe pobunjenih Srba.
S druge strane, hrvatske snage u Vukovaru i okolnim mjestima nisu brojale više od 3000 pripadnika uz slabo i nedostatno naoružanje i opremu. U samom gradu nije bilo više od 1800 branitelja iz svih dijelova Hrvatske, najviše Slavonaca i Srijemaca koji su u nekoliko navrata bezuspješno pokušali deblokirati grad koji je već sredinom listopada 1991. bio u potpunom okruženju.
Prvi konkretni znakovi da je pad grada neminovan bili su vidljivi 2. studenoga, nakon sloma obrane prigradskog naselja Lužac kojim je prekinuta mogućnost komunikacije između branitelja Vukovara i gradske četvrti Borovo naselje.
Život u opkoljenom i razrušenom Vukovaru bio je iznimno težak, nije bilo struje niti uredne opskrbe vodom i hranom. Većina civilnog stanovništva tjednima je bila u podrumima i skrovištima.
Kulminacija napada u studenom, grad okupiran 18. studenoga 1991.
Vukovarska bolnica pretrpjela je velika oštećenja iako je na njezinu krovu bio znak Međunarodnoga crvenog križa, a pomoć ranjenicima pružana je u podrumu, gdje su u nemogućim uvjetima izvedene operacije i ostali složeni medicinski zahvati. U opkoljeni grad 19. listopada 1991. uspio je ući humanitarni konvoj “Liječnika bez granica”, koji je spasio stotinjak ranjenih branitelja iz bolnice.
Napad na Vukovar doživio je kulminaciju u studenom kada je bilo na desetke zračnih napada, a gotovo potpuno razrušen grad, okupiran je 18. studenoga 1991. godine, iako je otpor branitelja mjestimično trajao do 22. studenoga.
Građani koji su ostali u podrumima svojih razrušenih i teško stradalih domova odvedeni su u srpske koncentracijske logore u kojima su mnogi i ubijeni.
Iz vukovarske bolnice JNA je 19. studenoga izvela najmanje 266 ranjenika, branitelja i civila, od kojih je u noći s 20. na 21. studenoga na poljoprivrednom dobru Ovčari, ubijeno njih 200. Najmlađa žrtva imala je 16, a najstarija 84 godine.
Za preostalih najmanje 66 osoba još uvijek se traga. U vukovarskoj bolnici je tijekom agresije zbrinuto oko 4000 ranjenika te u iznimno teškim uvjetima obavljeno više od 2250 operacija.
U spomen na 18. studenoga 1991., Hrvatski je sabor 1999. donio Odluku o proglašenju Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine, s ciljem odavanja počasti svim sudionicima obrane Vukovara, simbola hrvatske slobode. Odlukom Vlade iz 2019. godine 18. studenoga proglašen je blagdanom i neradnim danom te se obilježava kao Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje.
Kolona sjećanja stiže do Memorijalnog groblja žrtava iz Domovinskog rata, gdje će državna i druga izaslanstva položiti vijence i upaliti svijeće nakon čega će misu zadušnicu predvoditi apostolski nuncij u RH nadbiskup mons. Giorgio Lingua.
Politička prepucavanja
Ovogodišnje obilježavanje Dana sjećanja, širu javnost zgrozila su politička prepucavanja, usmjerena na utrku za predizborne poene nadolazeće 2024. Nakon što su vukovarske gradske vlasti objavile kako će Kolonu ove godine predvoditi hrvatski branitelji i stradalnici na čelu s pripadnicima Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) koji su branili Vukovar. Dodatne tenzije raspirio je plakat obilježavanja na kojem se uz naziv HOS ističe i slovo “U” u sloganu “Vukovar – moj izbor i u dobru i u zlu”.
Tako je brojne građane ozračje ovih dana podsjetilo na 18. studenog 2013. godine kada je, poslije postavljanja dvojezičnih natpisnih ploča i događanja koja su uslijedila, organizirana druga kolona i kada je na cesti zaustavljen državni vrh te mu je onemogućen dolazak do Memorijalnog groblja što je bio presedan i najblaže rečeno skandal.
Posljednji zapovjednik obrane Vukovara Branko Borković poručio je da bi političari na Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje trebali zašutjeti jer ovo nije vrijeme kampanje te biti odgovorniji prema dužnosti koju obnašaju.
“Ne malo, nego puno. To je javna dužnost i obaveza prema narodu, a ne njihovi osobni interesi”, poručio je Mladi Jastreb ne skrivajući ponos na sve one koji su danas prošli ulicama ovoga grada prepoznajući Vukovar kao središnje mjesto snage hrvatskog naroda, “i na neki način garancija da ćemo ući u obećanu zemlju i da će hrvatska mladost živjeti u onome za što smo se mi borili”.
U Vukovaru su danas predsjednici RH, Hrvatskog sabora i Vlade Zoran Milanović, Gordan Jandroković i Andrej Plenković, ministri, gradonačelnici i predsjednici stranaka.
Narativ pomirljiv, vjerujemo, uslijed zdravog razuma, negodovanja javnosti i svih onih izravnih sudionika koji zaziru od politizacije hrvatskih svetinja, a to zasigurno ovo mjesto pijeteta jest.
“Vukovar mora biti mjesto zajedništva, a ne podjela kako bismo na ovaj način pozdravili one koji su najzaslužniji za hrvatsku demokraciju i slobodu ovih proteklih više od trideset godina. Svi u Koloni dobro su došli”, istaknuo je šef Vlade Andrej Plenković.
Predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković pozvao je na dostojanstveno obilježavanje Dana sjećanja i komemoriranje žrtve Vukovara, Škabrnje i svih hrvatskih branitelja u Domovinskome ratu.
“Puno toga rečeno što se nije trebalo izreći zadnjih nekoliko dana pa i tjedana…Danas je dan “kada zaista treba nastupati promišljeno, odgovorno i koncentrirati se na obilježavanje sjećanja na žrtvu Vukovara, Škabrnje sve žrtve iz Domovinskog rata”, poručio je Jandroković eliminirajući podjele, a ističući dostojanstvo ujedinjene Hrvatske.
Na upit novinara ima li odgovornosti političara “za to što se dijeli nacija na ovakav dan”, Jandroković je odgovorio kako “svatko postupa po svojoj savjesti” te da svatko “mora odgovarati za ono što čini i što izgovara”.
“U Vukovaru, unatoč tome što je grad pao – možemo govoriti da smo pobjednici”, kazao je vukovarski gradonačelnik Ivan Penava. Izrazio je uvjerenje da će se, unatoč različitim mišljenjima – koračati u dostojanstvenoj Koloni sjećanja. Podsjetio je da za zločine u Vukovaru nitko od nalogodavaca i iz Generalštaba JNA nije odgovarao. Ponovio je da u Koloni ima mjesta za svakoga tko se dolazi pokloniti žrtvama te da nitko nije dijelio ljude po nacionalnosti.
Zajedništvo, dostojanstvo i pijetet bez prijepora, okosnica je poruke i Ivana Bosančića, gradonačelnika Vinkovaca i njegova zamjenika Josipa Romića te djelatnika gradske uprave koji se godinama, bez pompe, priključuju s ostatkom Hrvatske, vukovarskoj Koloni sjećanja.
“Hodajući ulicama herojskog grada u nepreglednoj koloni ispunjenoj ponosom i pijetetom, ujedinjeni smo u sjećanju na najveću tragediju hrvatskog naroda u našoj novijoj povijesti, na žrtvu koju je Vukovar podnio za slobodnu Hrvatsku. Odajući počast gradu i njegovim herojima, od zaborava čuvamo uspomenu na one najsvetije vrijednosti utkane u same temelje naše Domovine, duboko usađene u osjećaje svih Hrvata”, poručio je kratko vinkovački gradonačelnik.
U obrani Vukovara, neka se nikada ne zaboravi, sudjelovao je veliki broj Vinkovčana. Neki su se spasili u proboju, drugi prošli kalvariju srpskog zatočeništva, brojni su ranjeni i danas invalidi, a njih 31 nikada se nisu vratili. Za dvanaestoricom naših sugrađana i dalje tragamo.
Dostojanstveno i bez incidenata završava svoj hod još jedna Kolona sjećanja. To je ona Hrvatska, ujedinjena i ponosna, za koju je život položila naša mladost. A 25. Kolona sjećanja neka ostane zapamćena kao ona u kojoj je kao nikada do sada hodao najveći broj mladih, primjećuju kolege novinari. Neka to bude zalog svih budućih kolona vjerujući kako je poruka naših preživjelih branitelja da ih ne treba opterićivati, ali da naučiti poštovati i dostojanstveno se pokloniti žrtvi ugrađenoj u temelje stoljećima sanjane, jedine nam domovine.
Nadajmo se kako ćemo se večeras, protiv Latvije, pobjedi jedne nove mladosti ponovno veseliti.
