U rukama Želimira Kostančara satkani umjetnost i tradicija

U Jelačićevoj ulici u Privlaci Želimir Kostančar vodi obrt za proizvodnju suvenira od drveta, otvoren kao produkt ljubavi prema ručnom radu koju je naslijedio od oca i djeda. Ime obrta VMV nastalo je od početnih slova imena supruge i dviju kćeri, a simbolizira obiteljsku povezanost koja je ključna za Želimirov rad i inspiraciju.

Ovaj 50-godišnjak inače je voditelj radova u građevinarstvu, no 20 godina strastveno svoje ideje prenosi na drvo.

„Svi mi kao djeca volimo nešto udarati, lupati i osjećati se bitnim, a ako netko ima strpljenja poput moga djeda uz kojega sam bio jako vezan, valjda se dogodi ovo što je sada. On se dugo i na puno teži način bavio time, otac je nastavio, a ja evo i dalje održavam priču živom“, vraća se Želimir na svoje rane početke. Sve radi uz pomoć dlijeta, čekića i ručno izrađenih pomagala, pretežno u drvu oraha jer je, kaže, za njega jedno od najljepših, a i strukturom jedno od najboljih.

Bez lažne skromnosti, na radove poput Želimirovih rijetko gdje ćete naići. Inspirirani su uglavnom Slavonijom pa prevladavaju motivi hrastovog lista, Šokca ili Šokice, a njegove čarobne ruke svaku će viziju pretvoriti u unikatan suvenir.

„Uvelike mi sve olakšaju ljudi koji znaju što bi htjeli, ali puno njih mi samo u kratkim crtama objasni što žele. Znači, ideja je prvo, drugo je stvaranje crteža na papiru, precrtavanje na drvo, obilježavanje crteža na drvu dlijetima, rezbarenje, završna obrada i bojanje. Naravno da postoje manje i više zahtjevni radovi pa tako i vrijeme izrade može biti dva dana pa i do 10 dana po radu, ovisno o veličini i složenosti“, kratko nam je pojasnio proces nastanka jednog rada.

20 godina rada s drvetom okrunio je s oko pet tisuća predmeta, a na pitanje koji mu je najdraži, odgovara – svaki sljedeći koji napravim. Kad je gužva u pomoć uskače njegov otac od kojega je pokupio dio osjećaja i smisla za izradu, a obojica jednostavno uživaju zajedno stvarati nešto vlastitim rukama. Pomagači su i, napominje Želimir, svi kritičari, a u njegovom slučaju to su supruga i kćeri koje daju završnu ocjenu svakom njegovom radu. „Naravno, prvenstveno su mi velika potpora u svemu, ali nemaju nimalo milosti“, kroz smijeh će naš sugovornik.

U cijelom procesu najteži dio je kada zakaže inspiracija, onda ništa nije dovoljno dobro. Isto tako, prilikom izrade nekada naleti na detalj koji traži milimetarsku liniju i tu zakaže.

„Tad stanete, pustite neku dobru glazbu, popijete kavicu, udahnete zraka i krenete iz početka pa sve dok ne dobijete ono što ste zamislili“, recept je za uspješan konačni rezultat.

Pozitivne povratne informacije su zapravo ono što ga gura dalje i daje želju i snagu da nastavi. Predivnih komentara, kaže, ima i od mladih i od starih. „Naglasak ću staviti na izradu drvenih jaslica (štalica). Kad vidite te povratne slike i komentare, zastane vam knedla u grlu…Toliko sreće i pozitive, što od djece pa do cijelih obitelji, jednostavno mi je nemoguće opisati, pogotovo u ova današnja nazovimo ih nezgodna vremena u kojima živimo“, sretan je Kostančar koji podsjeća kako uz drvene rezbarije i jaslice radi i drvene 3D slike bojane akrilnim bojama, uz pomoć supruge Maje i gospođe Marije Markanović.

Njegovi radovi mogli su se vidjeti u dnevniku na HRT-u uz temu Božića i izrade jaslica, gostovao je Želimir i na Radiju Županja, a prilozi o njegovim rukotvorinama emitirali su se i na Vinkovačkoj televiziji. Danas ih nalazimo na manifestacijama kao što su Vinkovačke jeseni, Rimski dani i Božićni sajam u Vinkovcima, Zlatne niti u Županji i sajam antikviteta u Osijeku, ali većinski dio odvija se na kućnom pragu što je Želimiru osobno najbolje, jer ljudi iz prve ruke mogu objasniti što hoće i ujedno vidjeti nešto što je gotovo i kako to izgleda.

Neizostavni način je i preko mreža gdje ljudi i komuniciraju komentarima pa nastavno tome dogode se i narudžbe.

„Osobno mislim da moji radovi sami sebe promoviraju preko ljudi koji se odluče da ih imaju jer nemali broj narudžbi je stigao na način – vidio sam to kod prijatelja pa bih htio nešto slično“, kaže. A mi sve što možemo je ovom čuvaru tradicije poželjeti još više drvenih rezbarija i unikatnih rukotvorina, s kojima će i dalje oduševljavati ljude oko sebe, širiti svoju kreativnost, ljubav i toplinu.