Bunjevački govori, koji pripadaju novoštokavskom ikavskom dijalektu štokavskoga narječja hrvatskoga jezika, upisani su u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske kao nematerijalno kulturno dobro, priopćilo je Ministarstvo kulture i medija.
Prijedlog za utvrđivanje ovog nematerijalnog kulturnog dobra usvojen je prošloga tjedna na sjednici Stručnog povjerenstva na inicijativu Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.Bunjevački govori prisutni su u dijelovima Dalmatinske zagore, Ravnih kotara, Like, Primorja, Gorskoga kotara, Slavonije i Baranje, a njima se govori i u dijelovima Bosne i Hercegovine, Srbije i Mađarske.Povijesno i etnološki razlikuju se tri ogranka: podunavski (Bačka, južna Mađarska i okolica Budimpešte), primorsko-lički (Hrvatsko primorje, Lika i Gorski kotar) te dalmatinski Bunjevci (Dalmacija s dinarskim zaleđem, jugozapadna Bosna i Hercegovina).
Svim je Bunjevcima prostorno ishodište jugoistočno dinarsko-jadransko granično područje, a vremensko je ishodište razdoblje srednjega vijeka. Bunjevački ogranci prema povijesnim, etnološkim i lingvističkim istraživanjima pokazuju kulturnu povezanost i bliskost, navodi Ministarstvo kulture i medija.
