Velimir Pavlović remenarskim poslom bavi se od djetinjstva, a obiteljskom obrtu pridružio se 1988. godine. Tajne izrade opreme za konje i svega ostalog što se svrstava u remenarstvo učio je od malih nogu, motajući se po čuvenoj vinkovačkoj remenarskoj radnji svoga oca Zlatka u Glagoljaškoj ulici, a on je zanat izučio 50-tih godina 20. stoljeća kod jednog od tada sedam postojećih vinkovačkih remenara, glasovitog remenara Cvrkovića.
„Tada nije bilo škole za remenara pa sam zanat izučio u radionici uz oca. U obitelji je niz zanatlija koji su se bavili izradom proizvoda od kože. Pradjed je bio opančar, djed je bio obućar, a otac je izučio za remenara. Remenarsku radionicu je otac osnovao 1970. godine, a ja sam ju preuzeo 2004. Danas uz mene radi i supruga kao priučeni pomoćnik. U radionici najvećim dijelom proizvodimo opremu za konje. Izrađujemo orme za zaprege u kompletu, jednopreg ili dvopreg te pojedinačno hamove, oglavine, kajase, ogrlja, štrange, ulare, bičeve, kandžije. Uz opremu jednim dijelom radimo i kožnu galanteriju, primjerice remenje za hlače, glazbene instrumente i puške, ogrlice i povodce za pse i slično. Izrađivao sam po narudžbi i neke specifične predmete poput remena za crkvena zvona, orgulje, tradicionalne mlinove. U odnosu na visoku kvalitetu naših materijala i proizvoda, iskreno, cijene su realne i prihvatljive. No s obzirom na današnju ekonomsku situaciju, repromaterijal poskupljuje pa sukladno tome i naši proizvodi pomalo poskupljuju, ali samo onoliko koliko je nužno”, priča Velimir Pavlović dodajući kako je za izradu svakog predmeta potrebno vrijeme, sati strpljivog i napornog rada.
Posao je spor jer se sve izrađuje ručno na tradicionalni način.
„Za neke predmete potrebni su dani pa čak i tjedni, primjerice za izradu kompletne orme za dvopreg. Radna orma, a to je oprema za rad s konjima, za svaki dan, izrađuje se brže od paradne orme, svečane ukrasne opreme za izložbe, manifestacije, svatove i druge svečane prilike. Paradna orma bogata je ukrasima i zahtjeva puno strpljenja za detalje. U odnosu na prije pedesetak godina, posla je puno manje, no u usporedbi s posljednjim desetljećem, dapače, bilježimo lagani porast. Obim posla zavisi od mnogo faktora, socijalnih i ekonomskih. Industrijalizacijom poljoprivrede smanjio se broj konja i promijenio način njihove upotrebe. Tijekom desetljeća smanjio se i raspon tržišta, broj konja, ali i broj majstora remenara. Sve to u međusobnoj interakciji utjecalo je i na nas pa se promijenio način poslovanja više nego sama količina posla. Prilagođavamo se potražnji”, kaže remenar Pavlović i podsjeća kako se najviše traže tradicionalne zaprežne orme koje su vrlo specifične jer su dio folklornog identiteta određene zemlje ili kraja.
Poput nošnji, pojašnjava, koje imaju prepoznatljiv stil koji se veže uz određeni kraj, tako i orme imaju svoja obilježja. Primjerice, mađarska orma vizualno i po svojim dekorativnim elementima sasvim se razlikuje od hrvatske. Pavlovićevi kupci su s područja cijele Hrvatske te ostalih zemalja bivše države, a imali su i kupce iz Njemačke, Engleske, Italije, Austrije, Švicarske i drugih zemalja. Trenutno izrađuje paradnu ormu za kupca iz Đakova.
„Danas naša radionica i prodajni prostor funkcioniraju kao domaća radinost u sklopu obiteljske kuće na Slaviji, u Bračkoj 5, a kupci nas nalaze i putem interneta, imamo web stranicu, kontaktiraju telefonom. Trudimo se biti prisutni na svim važnijim konjičkim natjecanjima, izložbama konja i stoke te raznim drugim konjičkim manifestacijama u regiji. Vrlo često nas kupci nalaze i po usmenoj preporuci prijašnjih kupaca zadovoljnih našim proizvodima”, kaže, kako stvari stoje, posljednji vinkovački remenar i izrađivač ormi.
„Bilo je trenutaka kada nije bilo lako, ali nisam nikada zažalio što sam nastavio obiteljski posao jer ga volim, dio je mog identiteta i radim ga iz ljubavi. Da nema te ljubavi prema ovom zanatu i poslu i da sam vođen isključivo profitom, vjerojatno bih već u nekim prilikama odustao. Mislim da u obitelji neće biti nasljednika i nastavljača jer imam kćer, a za nju ipak priželjkujem neki lakši životni put. U Hrvatskoj, ovo je zadnja radionica ovakvog tipa koja još uvijek proizvodi tradicionalne orme. U regiji, u BIH i Srbiji ima još nekoliko kolega-majstora, ali u biti ovo je zanat koji izumire”, kaže Velimir Pavlović.
