Čista je srijeda ili Pepelnica, dan strogog posta i nemrsa i katolički početak korizme, 40-dnevna priprema za najveći kršćanski blagdan Uskrs koji ove godine pada na nedjelju 4. travnja. Obred pepeljenja na rasporedu je nakon večernjih misnih slavlja i podsjetnik je na prolaznost života, simbol pokore te poziv vjernicima na poniznost i žrtvu.
Mi smo križeve usjajili. No i dalje je poruka – križ je muka, ali nije svaka na propast, promišljanja su vlč. Filipa Sertića ususret Korizmi. Ne možemo ustati bez da nemamo križ pokraj kreveta, ne možemo usnuti bez da se prekrižimo.
Hodamo li hodnicima ili ulicom, križ nas uvijek prati. To govori koliko je slika križa duboko usječena u naše ljudsko srce u našoj Domovini, uvodno nas u Korizmu uvodi vlč. Filip Sertić, župni vikar župa Sv. Ćirila i Metoda u Vinkovcima i Bl. Alojzija Stepinca u Mirkovcima s filijalom Sv. Josipa u Maloj Bosni.
„No, imamo li jasnoću što nam taj križ poručuje?”, pita. Ostajemo li u tišini srca dok ga promatramo ili brže bolje nastavljamo dalje uz: Pomozi Bože! ili Ne sada, Bože! Često prođemo pokraj križa da ga ne vidimo. Križ stoji i dalje – vidimo li na njemu Isusa? Isus je na križu pribijen. Bičevan, ispljuvan i umro. Učenici su nakon tri dana susreli Krista raspetoga, živa kao što smo živi ti i ja dok ovo čitamo, upućuje vlč. Sertić ususret osobnom Križnom putu. Ali, jesam li ja susreo tog istog Krista koji je ustao sa postelje križa? Križ govori sam od sebe, ali s križa imamo priliku čuti i Isusov živi glas. Od križa se može bježati jer je križ težak. Od drveta je i surov. Hrapav je, neobrađen. Križ zahtjeva obradu ako želimo da sjaji. Po križu na kojem je Krist visio imamo priliku čuti Isusov glas, dok nam govori. Tiho ili vičući, Kristov glas je spasonosan.
Zato se pitam ponovno: Zastanemo li pred križem u tišini srca osluškujući. Isus nam sa križa može pričati, jer je uskrsnuo. Nije ostao bez daha, nego je predao svoj dah Ocu da bi nama udahnuo Duha Svetoga. Po njegovoj muci i uskrsnuću primili smo novi život, klicu vječnog života. I zato vlč. Filip pita, zastanem li kraj tog križa barem u nutrini i osjećam li Isusa koji me želi pokraj sebe. Želi me poljubiti, zagrliti, reći: Ti si moj, ne dam te, čuvam te, uz mene si siguran. Ako se prisilim, zapovjedim ili predložim, pokušati stajati sve duže i tiše uz Isusov križ, možda uspijem čuti Kristov glas koji me toliko doziva: Ja sam Put i Istina i Život!, upućuje vlč. Sertić.
