Staro, nepisano pravilo, “gdje god se u Vinkovcima nešto kopa, uvijek se nešto i otkopa”, ponovno se potvrdilo na Ervenici, ovoga puta u ulici Pavleka Miškine u kojoj su ovih dana arheolozi Gradskog muzeja naišli na grobove Gepida, prve u tom dijelu grada, potvrđuje ravnatelj, arheolog po struci, Hrvoje Vulić.
“Bili su ukopani u rimsku kuću, a uz niz ostalih važnih tragova ondašnjeg života pronađena je i posuda puna žitarica. Nakon terenskog rada sve je to dragocjen materijal kojem predstoji detaljno istraživanje”, najavio je Vulić.
Na površini od 120 m2, prije izgradnje obiteljske kuće, svoje su alatke i znanje upregnuli vinkovački arheolozi na lokaciji tik uz istočni opkop rimskih Cibala. Zahvalni su investitoru na strpljenju, a koji je i zakonski obvezan financirati iskapanja prije početka svake nove izgradnje na području grada.
Gepidi su bili starogermansko pleme koje je porazilo Hune nakon smrti Atile.
“Naišli smo na vrlo zanimljivu višeslojnu situaciju kakvu do sada nismo imali u tom dijelu grada. Isprva smo pronašli grobove iz gepidskog razdoblja, dakle germanskog plemena, kojem su Cibale bile najzapadnija točka vladavine, i na tom su prostoru boravili u 5. i 6. stoljeću. Grobovi su otkriveni na dubini od 1,5 metra što su plitki ukopi tipični za Gepide, a daljnji slojevi su na dva metra dubine. Četiri su groba unutar ostataka rimske kuće iz 3. stoljeća. Jedan nismo pouzdano datirali, drugi je odrasle osobe, a dva su dječji grobovi, između dvije i četiri godine, sadržajno slični. Primjerice, po koštanim češljevima koje ćemo restaurirati. U jednom je grobu bila kopča za remen i privjesak od krede, a jedan čuvamo i u našem muzeju, dok je u drugom bila i dječja fibula (metalni predmet/kombinacija ziherice i broša o.a.)”, pojašnjava ravnatelj Gradskog muzeja Vinkovci Hrvoje Vulić.
Govoreći o 4. grobu, za kojeg još nema sigurnih saznanja, uočena je neobična deformacija. “Muška je osoba, a kostur je odlično očuvan, osim što se radilo o vrlo dobro građenoj i prema preliminarnom pregledu, zdravoj osobi, zanimljivo je da je bolovao od okcipitalnocervikalne sinostoze, odnosno prvog kralješka sraslog uz lubanju. To nije čest nalaz. Prema stanju kostura možemo pretpostaviti da osoba ipak nije imala neke tegobe”, tumači Hrvoje Vulić. Dijagnozu najstarijem pacijentu do dana današnjeg postavio je vinkovački liječnik Krešimir Majdančić. Osoba je bila “jake građe i natprosječne visine” u što se ubrajalo tadašnjih 175 cm.
“Istraživanja koja su prethodila ukazivala su da bismo na navedenoj lokaciji mogli očekivati nalaze poput grobova, jer riječ je o području nekropole, kao i ostataka keramičarskih peći, radnih objekata, jama. Kuća je u neko doba stradala u požaru, ali je ostao dio inventara, između ostalog, posebno zanimljiva razbijena posuda s poklopcem koja je služila za skladištenje, a pronađena je sa svim dijelovima puna karboniziranih, ali dobro očuvanih žitarica”, otkriva Vulić.
“To je nekoliko litara žitarica koje sada imamo i vrlo je značajan podatak o prehrani, pa slijedi analiza. Ispred te rimske kuće nalazio se kanal iz 1. stoljeća te nekoliko jama jednako datiranih, također s ostacima keramike, što je nama arheolozima također zanimljiv nalaz, jer su slični na području Cibala iz toga doba relativno rijetki, posebice na istočnom dijelu Vinkovaca. Uz vanjski zid kuće nađen je i posve očuvan žrvanj za žitarice, pa sve skupa potvrđuje veliku atraktivnost lokaliteta”, dodao je. Prema današnjim standardima to je bila siromašna kuća, sa zemljanim podovima, zidovima drvene konstrukcije i blatom.
Na istoj lokaciji otkriven je pod još jedne kuće, vjerojatno iz 1. stoljeća, s očuvanim komadima drvenog ugljena, a nalaz zadnjeg dana istraživanja je 105. rimskodobna keramičarska peć iz 1. ili 2. st., nađena u samom uglu iskopa.
“Ponekad se na malom prostoru nađe nevjerojatno mnogo zanimljivih nalaza”, zaključuje ravnatelj vinkovačkog muzeja.
Ovogodišnja terenska istraživanja počela su u veljači, a nakon ljetne stanke, nastavljaju ih od jeseni na više lokacija, najavljuje.