Cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju, koje su mjerene indeksom potrošačkih cijena, u studenom ove godine u odnosu na isti mjesec lani su rasle za 4,8%, nedavno je objavio Državni zavod za statistiku. U odnosu na listopad, potrošačke cijene u prosjeku su više za 0,7%, dok je godišnja stopa inflacije mjerena od siječnja do studenog ove godine dosegnula je 2,3 posto.
Kada promatramo rast cijena na godišnjoj razini, najviši rast je zabilježen u kategoriji prijevoza (12,9%) koji je uvjetovan rastom cijena goriva. Niti ostale kategorije nisu ostale imune na rast cijene, te tako bilježimo rast cijena hrane i bezalkoholnih pića za 5,7 posto, dok su primjerice stanovanje, voda, električna energija i plin otišli gore za 3,5%.
“Inflacija je prije svega posljedica problema s lancima nabave, odnosno očekivana posljedica post-covid oporavka”, rekao je dr. sc. Vuk Vuković za Index te je naveo i jedan primjer. “Vrlo jednostavno, ako kupite 50 nečega u 2020. godini i 50 nečega u 2021., nije isto kao da kupite 0 nečega u 2020. i 100 nečega u 2021. Ili, ako u restoran uđe 100 ljudi tijekom čitavog dana ili 100 ljudi odjednom. Zbog konveksnosti se sustav u drugom scenariju ne može brzo prilagoditi i, jasno, cijene moraju ići gore jer dolazi do nestašica, odnosno prevelike potražnje za neadekvatnu ponudu”, objašnjava Vuković te dodaje kako će cijene rasti dokle god lanci nabave budu rastegnuti do točke pucanja.
S druge strane dr. sc. Maruška Vizek govori kako se promijenila svjetska struktura potražnje.
“Do nešto povećane inflacije je došlo zato što se tijekom pandemije promijenila struktura svjetske potražnje za proizvodima i uslugama, odnosno povećala se potražnja za trajnim proizvodima za široku potrošnju te za kapitalnim proizvodima, dok se smanjila potražnja za uslugama. Budući da trajni proizvodi za široku potrošnju i kapitalni proizvodi imaju dugačke opskrbne lance i da mnogi intermedijarni proizvodi (primjerice čipovi) sudjeluju u dobavnim lancima mnogih proizvoda, odnosno oni se ugrađuju u te proizvode, povećana i izmijenjena struktura potražnje opteretila je proizvođače određenih proizvoda i izazvala otežanu isporuku istih, što je dovelo do povećanja cijene, kako intermedijarnih proizvoda tako i proizvoda namijenjenih za krajnju potrošnju u koje se ti intermedijarni proizvodi ugrađuju”, navodi Vizek.
Pandemija je zbog epidemioloških mjera utjecala i na sposobnost proizvođača da isporučuju, kako trajne proizvode za široku potrošnju i kapitalne proizvode tako i intermedijarne. Očekivanja su kako će se inflatorni pritisci koji dolaze s tržišta roba smanjiti kada rast cijena intermedijarnih i finalnih proizvoda uravnoteži trenutni nesklad između ponude i potražnje za njima, a to bi se moglo relativno brzo dogoditi ako ne bude novih negativnih događaja vezanih za pandemiju.
“Tipičan odgovor države na povećanu inflaciju je povećanje kamatnih stopa”, pojašnjava, između ostalog, analitičarka.
Najbolji scenarij koji se može dogodi jest da inflacija bude samo prolaznog karaktera, odnosno privremena te će isčeznuti kada dođe do uravnoteženja između ponude i potražnje za robama i sirovinama. Najcrnji scenarij je aktiviranje inflacije u plaće i troškove proizvodnje što bi dovelo do inflacijske spirale što u kombinaciji s novim zatvaranjima uslijed nepovoljne epidemiološke slike može dovesti do dugotrajne stagflacije.
„Pogrešno je misliti da je inflacija samo pitanje optjecaja novca i da je to problem monetarne vlasti. Ona je pitanje i konkurentnosti. Dohodak građana je umanjen zbog inflacije, što smanjuje njihovu kupovnu moć. Smanjena kupovna moć dovodi do smanjivanja njihove osobne konkurentnosti, što se odražava i na konkurentnost cijele ekonomije”, kaže dr. sc. Petar Vušković.
Osim toga, dodaje kako moramo shvatiti da u ekonomiji nema besplatnog ručka i da netko plaća inflaciju u Hrvatskoj, a to su osobe koje imaju najniže dohotke jer oni najviše osjećaju rast cijena u potrošačkoj košarici.
„Ona neće sama nestati. Jednom kada cijene porastu, teško padaju”, zaključio je.
