Potreba za logopedima sve je veća, ali i dalje ih kronično nestaje, čak i u velikim gradovima. Potvrdile su nam to logopedinje Opće županijske bolnice Vinkovci Lucija Šušak i Ivana Kadić dodavši kako je u bolnici zaposlena još jedna kolegica, što znači da područje Vinkovaca i okolice pokrivaju tri logopedinje zaposlene u zdravstvu.
„Prema našim saznanjima u županiji je ukupno devet logopeda u različitim sustavima što je premali broj za trenutne potrebe”, istaknule su. „Često je mišljenje kako logopedi rade samo s djecom, no pacijenti u logopedskim ambulantama su i odrasli kojim je potrebna pomoć nakon moždanog udara, tumora i trauma mozga, različitih neuroloških bolesti, oštećenja sluha, poremećaja glasa i gutanja”, kazale su.
Naime, to su stručnjaci koji se bave prevencijom, otkrivanjem, dijagnostikom i terapijom poremećaja humane komunikacije, a ujedno procjenjuju sve oblike komunikacije: neverbalnu (izrazi lica, geste), verbalnu (razumijevanje i izražavanje), pisanu (čitanje i pisanje). „Logopedija je široko područje, a svaki je pacijent, i mali i veliki, individualan, drugačiji i potrebno je svoje postupke prilagoditi njegovim potrebama i teškoćama”, ističu naše sugovornice dodavši kako komunikacija, jezik i govor omogućuju iznošenje naših potreba, želja, osjećaja, a teškoće na ovim područjima utječu na kvalitetu života.
Za dolazak logopedu, kažu, nikada nije prerano, moguće je napraviti procjenu komunikacije i jezično – govornih sposobnosti i kod vrlo male djece. Dio djece koja kasne u ovim sposobnostima s vremenom će uz savjetovanje roditelja sustići svoje vršnjake, no dio djece trebat će terapiju. Zato je iznimno važno doći što ranije, obaviti prvi pregled i biti u praćenju kako bi se u trenutku kada logoped procijeni da je potrebna terapija, dijete uključilo. Svako dijete je drugačije, stoga pokušavaju pristupiti svakome individualno kako bi postili što bolju suradnju, ali i rezultate.
U svome radu susreću se s problemima, a trenutno je najveći taj što je potreba za njihovom pomoći sve veća, a njih je premalo. Terapije su dugotrajne i stvaraju se velike liste čekanja što često frustrira njih i korisnike. „Svi su drugi problemi u radu lakše rješivi, timski rješavamo prepreke na koje nailazimo, imamo podršku bolnice u dodatnim edukacijama i usavršavanju. Posao je dinamičan, svakodnevno nas pacijenti razvesele svojim napretkom, a oni mali vrlo često nasmiju svojim izjavama”, složno ističu Šušak i Kadić.
Recimo i kako je jučer u Vinkovcima po prvi put održan sastanak Slavonsko – baranjske podružnice Hrvatskog logopedskog društva koji je okupio tridesetak logopeda s navedenog područja u vinkovačkoj knjižnici. Predavanje je održala prof.dr.sc. Jelena Kuvač Kraljević s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu na temu razvojnog jezičnog poremećaja, a svakako su usvojili nova teorijska i praktična znanja koja će im pomoći u svakodnevnom radu te su dogovorili i obilježavanje Europskog dana logopedije 6. ožujka.
