Imati motornu pilu u rukama zahtjeva veliku koncentraciju, ali i odgovornost za sebe i druge, pa je posao šumskog sjekača jedan je od najopasnijih na svijetu jer on u svakom trenutku mora znati kako se „drvo ponaša“. U najljepšem uredu na svijetu svaki je dan drugačiji i svako je drvo priča za sebe.

Posao šumskog radnika, sjekača, je obaranje stabla, pripremanje stabla za prikrajanje te izrada drvnih sortimenata. Nakon što se to završi, s poslovođom se odlazi u primanje i klasiranje drvnih sortimenata, pojasnio nam je sjekač vinkovačke podružnice Hrvatskih šuma Mario Oršolić.

Oršolić kao sjekač radi već dvije godine i iako nikada ne zna što mu donosi novi radni dan, spreman je na svaku situaciju koja ga može zadesiti u šumi. Drvo poznaje „u list“, a svakog trenutka za vrijeme posla mora biti oprezu.

„Počinjemo jutarnjim skupom u našoj mehanizaciji prilikom kojeg zadužimo sve potrebno za rad taj dan, gorivo, mazivo, lance. Oko 7 sati dolazimo u šumu gdje nam voditelj sječine određuje u koji odjel idemo i koju liniju zauzimamo za otvaranje i izradu drvnih sortimenata. Nakon što oborimo normom određenu količinu stabala i sve prerežemo i pripremimo, odlazimo u primanje i klasiranje prerezanih klada te po završetku klanfamo primljenu robu“, pojasnio nam je Mario kako izgleda jedan radni dan sjekača.

Važno je naglasiti kako se drvo ne ruši tek tako. Stabla su doznačena prilikom doznake koju su inženjeri prije sječine odradili kada su i premjerili prsni promjer stabala i odredili količinu stabala koja se ruše te time sjekačima odredili normu koja je osnova za posao. Kada sjekači pronađu doznačeno stablo i uoče sve opasnosti, provjeravaju ostale opasnosti u zoni korijena i budućeg mjesta rada.

„Moramo obratiti pažnju na sve suhe, slomljene i potencijalno opasne grane, a nakon toga odrediti smjer rušenja stabla i smjer odstupanja koji mora biti pod kutom od 45° lijevo ili desno suprotno od smjera rušenja. Odstupnicu treba pažljivo i temeljito očistiti od svega što bi moglo otežati odstupanje radnika na sigurnu udaljenost u trenutku padanja stabla“, ispričao je te dodao kako nakon rušenja stabla čiste radno mjesto i slijedi obrada žilišta. Žilište se obrađuje okomitim i vodoravnim rezom, do visine zasjeka i završnog reza. Oblikovanje žilišta je obavezno kada zadebljanje žile na mjestu prereza povećava promjer stabla za više od 30 cm i kada je promjer stabla na mjestu prereza veći od dvije dužine vodilice.

Ono što je najvažnije tijekom ovog procesa svakako je zaštita. Damir Dekanić, upravitelj Uprave šuma Podružnice Vinkovci, ističe kako svaki šumski radnik mora proći edukaciju, a oprema koju svakog dana nose u šumu je na prvom mjestu.

„Svaki sjekač mora imati zaštitne hlače, zaštitne cipele, zaštitne bluze, zaštitne kacige s mrežicom i antifonima i antivibracione rukavice. Hlače imaju zaštitnu mrežicu koja zaustavlja lanac motorne pile, cipele s metalnom kapicom su prilagođene terenskim uvjetima, a zaštitne kacige su atestirane blagovremeno se mijenjaju. Zajedno s kacigom ide vizir s mrežicom kako bi oči zaštitila od piljevine koja leti na sve strane i kako ne bi bilo udaraca u području očiju. Antifoni štite od buke, a rukavice od vibracija“, pojasnio je Dekanić i dodao kako ozljede u našoj podružnici nisu toliko česte jer se radnici pridržavaju svih pravila.

U vinkovačkoj podružnici Hrvatskih šuma zaposleno je oko 150 sjekača, no taj je broj promjenjiv jer je dio zaposleno za stalno, dio na određeno vrijeme, a dio je na bolovanju. Međutim, konstantno je u pogonu oko 130 sjekača.

Za rad u šumi često kažu kako je to „najljepši ured na svijetu“ i pretpostavljamo da se svi zaposleni sjekači slažu s ovom tvrdnjom, osobito u doba epidemije koronavirusa koja je „šumski ured“ učinila i najsigurnijim.

„Posao na otvorenom je uistinu odličan, nije ograničen prostorom, uživamo u prirodi i svaki novi dan je izazov“, zaključio je Oršolić.