Rođeni Vinkovčanin, veliki humanitarac i mirotvorac, 39-ogodišnji Marijan Gubina, u slavonskom mjestu Dalj sretno je prolazio kroz najljepše godine svoga djetinjstva sa šesteročlanom obitelji kada je tragično, 1991. godine, postao žrtva rata te sa samo 10 godina lišen slobode na 260 dana u kojima je pretrpio najokrutnije oblike nasilja.

Nakon zatočeništva svoje utočište pronalazi u Osijeku, a unatoč tragedijama koje su ga pratile godinama, ne gubi vjeru u bolje sutra. Uspješno završava srednju školu, otvara ugostiteljski obrt osniva trgovačko društvo te se ističe kao uspješni poduzetnik s posebnom senzibiliziranošću za društveno socijalna pitanja. 2011. godine objavljuje autobiografski roman “260 dana” u kojem govori o svojim tragičnim doživljajima i proživljavanjima mučenja i silovanja članova njegove obitelji, ali naglašava da ne mrzi, ne osuđuje i ne generalizira. Nakon tragedije bio je svjestan slobode i želio je život.

“Projekt “260 dana”, čiji su sastavni dijelovi autobiografski roman, istoimena kazališna predstava, radio drama te program Mirotvorac, moje je za sada najveće djelo kojim izazivam šok i izvlačim ljude iz vlastitog komoditeta. Projektom odajem počast svim žrtvama rata, utječem na očuvanje novije hrvatske povijesti- Domovinskog rata, no ujedno ukazujem na zlo i besmisao rata“, objašnjava Marijan Gubina.

Iako roman pripada kategoriji povijesti, autor ističe da ga doživljava primarno kao knjigu samopomoći. Kad se čovjek kroz roman upozna s teškim ljudskim sudbinama, shvati da njegovi trenutni problemi nisu najveći i da zbog istih ne treba biti depresivan. Čitatelji dobiju primjer da čovjek, unatoč tragedijama i velikim problemima, može dalje.

“Biti lišen slobode i izložen najtežim oblicima nasilja iskustvo je koje dijelim s više od 30.000 hrvatskog stanovništva, među kojima je najveći broj ljudi s područja Vukovarsko-srijemske županije. Biti lišen slobode nekoliko minuta, koje djeluju kao sati, snažan je psihološki stres koji nosi svoje posljedice. U svojih 260 dana pakla upoznao sam pravo zlo u ljudskim oblicima. Uz otimanje slobode, djetinjstva, glad, učestale batine, najveći emotivni lom doživio sam gledajući mučenja svojih roditelja i sestre. Zlo rata nije štedjelo nikoga pa ni djecu. Jedan sam od oko 500 djece koji su okusili užase logora”, prisjeća se Gubina.

2004. godine ozbiljnije se upoznaje s problemom ovisnosti u društvu, pristupa vlastitom educiranju te bez imalo oklijevanja uvelike doprinosi zajednici u sprječavanju zlouporabe opojnih sredstava, kao i u educiranju građana o svim vrstama ovisnosti. Njegov humanitarni rad i projekte, čiji je autor i voditelj, u suradnji s interdisciplinarnim timom, prepoznaje lokalna uprava, Ministarstvo zdravstva, Vladin ured – ured za sprječavanje zlouporabe opojnih sredstava, kao i mnogobrojne udruge s područja RH i šire. Svojim djelovanjem kao humanitarac i volonter, član nekolicine udruga iz područja ovisnosti i kao dugogodišnji predsjednik Osječke lige za borbu protiv ovisnosti, ostvario je izvrsne rezultate, što potvrđuje partnerstvo s drugim udrugama, lokalnom upravom, državnim tijelima, kao i njegovi projekti i programi koji žive i danas.

“Živeći na ulici vidio sam što pošast ovisnosti čini ljudima, obiteljima i cijeloj zajednici. Iako nikad nisam bio ovisnik ni o jednoj vrsti droge, uključujući i tablete, 2004. godine, uz nekoliko mentora, educirao sam se kako pomoći društvu u rješavanju problema od kojeg su svi okretali glavu. Nakon sedam godina edukacije u teoriji i praksi, shvatio sam da problem svih vrsta ovisnosti, odnosno da svi problemi društva počinu iz istog korijena i da društvene probleme treba primarno rješavati u korijenu. U redu je sanirati krov ili fasadu na dvanaestom katu, no to su privremena rješenja, a prava opasnost leži u temeljima, prizemlju i nižim katovima, zbog kojih će se urušiti cijela zgrada pa je opravdano misliti da dvanaesti kat i krov nisu prioritet. Od 2011. godine posvećujem se razvoju kulture mira i problemima zdravstva i socijalne skrbi. Kao osnivač humanitarne neprofitne udruge Auxilium provodim mnogobrojne projekte, programe i razne aktivnosti”, ponosno objašnjava Gubina.

Marijan trenutno uživa u ulozi supruga, oca četvero djece te časno obnaša dužnost člana Koordinacijskog odbora Osječko-baranjske županije za preporuke vezane uz djecu i mlade u riziku i dužnost predsjednika humanitarne neprofitne udruge Auxilium.