Anica Bilić od najranijeg djetinjstva pokazivala je veliku ljubav i interes za knjige, pa ih je dobivala na dar umjesto igračaka. Nikada joj nisu dosadile, a svaki posjet knjižnici dovodio bi ju do ushita. Cijeli život se htjela baviti intelektualnim radom, a njezin znanstveni rad konačno je kanalizirao i odredio poslijediplomski studij književnosti.
Anica Bilić, znanstvena savjetnica u trajnom zvanju i upraviteljica Centra za znanstveni rad HAZU u Vinkovcima, dobitnica je Javnog priznanja Zlatna plaketa „Grb Grada Vinkovaca“ za iznimna postignuća na području znanosti i kulture. Primarno područje njezina znanstvenoistraživačkoga rada je novija hrvatska književnost, a uz kroatistička istraživanja kanonskih pisaca, važno mjesto zauzimaju istraživanja malih i nepoznatih pisaca izvan kanona i suvremene recepcije te njihovih neinterpretiranih i nevaloriziranih tekstova, istraživanja hrvatskoga latinizma u Slavoniji, književne geografije, dijalektologije i dijalektne stilistike.
„U znanstvenom radu vodila sam se mišlju istražiti neistraženo i skrenuti pozornost na jezični, književni i kulturni prostor istočne Hrvatske. U toj sam nakani osmislila dugogodišnji projekt istraživanja idioma slavonskoga dijalekta i pokrenula manifestaciju Šokačka rič posvećenu proučavanju, čuvanju i njegovanju najarhaičnijih šokačkih govora koji su izloženi rapidnom izumiranju“, rekla je Bilić dodavši kako je dala obol i istraživanju malih i zanemarenih pisaca, a usput otkrila nepoznati latinski opus Stjepana Adžića i Stjepana Đakovića te ih uvela u krug hrvatskih latinista kao relevantna, dosad neproučena imena. Knjigom Sveti trag cibalskih martira dala je znanstveni prinos neistraženoj panonskoj hagiografiji te boljem poznavanju latinizma Cibala pridruživši poznatim ranokršćanskim mučenicima sv. Euzebiju i Polionu javnosti nepoznate sv. Venusta i Hermogena, pogubljene u Cibalama 304.
Kako je rekla, posebno je ponosna na svoj prinos dekonstrukciji stereotipa raspojasane Slavonije, muzealizaciji pisca Ivana Kozarca, turistifikaciji njegove kuće na Krnjašu te začetku književnoga turizma u Vinkovcima. Pokrenutom manifestacijom Knjiški Krnjaš želi skrenuti pozornost na krnji sokak kao potentno mjesto gdje su rođena oba Kozarca, J. Ivakić i akademik Stjepan Jecić, živjeli S. Đaković, I. Grigić i M. S. Mađer, a znanstvenom knjigom Slavonska književna geografija pridonijela je razvoju prostorne humanistike, kulturne i književne geografije, koje su u začetku u hrvatskoj znanosti.
„Puno puta mi je bio upućen upit kako to da sam kao znanstvenica ostala u Vinkovcima. Ostala sam jer u Vinkovcima postoji već pola stoljeća kontinuirani znanstveni rad u institucionalnom okrilju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti pod visokim kriterijima jednakim za cijelu akademsku zajednicu, a osim toga u našem gradu vlada klima kulturnoga optimizma i aktivizma. Drži me ljepota i važnost književne, jezične i kulturne baštine, koju proučavam s uvidom da smo mali narod s jezikom male frekvencije, a velike kulture, koja nas drži i održava na prostoru isprepletanja različitih imperijalističkih politika i praksi tijekom stoljeća, a mogla bi nas i uzdržavati s obzirom na rastući trend kulturnoga turizma i potencijale koje imamo“, istaknula je.
Mišljenja je da je znanost trenutno pod brojem 1 na listi važnosti, osobito u vrijeme koronakrize kada su oči cijeloga svijeta uprte u znanstvenike i otkriće cjepiva. Vinkovci, ali i ostatak županije, su nadaleko poznati po kulturnoj živost. Bogat kulturni život često je pohvaljen od strane konzumenata, a veliki se entuzijazam i rad unosi u znanstveni i kulturni život. Prostora ima za sve, a entuzijazma ne nedostaje, napominje Anica Bilić.
Svima koji odluče ući u svijet znanosti poručuje kako je iznad svega važna ljubav prema znanstvenom području koja zadovoljstvo pruža nakon mukotrpnog rada. Znanost traži posvećenost radu, odricanje, entuzijazam i hrabrost kročiti neprohodnim putevima, kojima nitko prije nije prošao i pritom ustrajati. Biti znanstvenik ne znači nositi titulu doktora znanosti ispred imena i prezimena, nego je neprestano opravdavati i dokazivati radom, postignućima i cjeloživotnim učenjem.
